Miroslav Škoro krenuo u rušenje parlamentarne demokracije

 

Miroslav Škoro, pjevač-zabavljač, ekonomist, poduzetnik i, evo, službeni predsjednički kandidat, objavio je putem i ne tako loše skrojenoga videozapisa, svoj program kojim će tražiti da ga javnost podrži u utrci za Pantovčak. I odmah se pokazao kao još jedan neodgovorni pustolov koji ili ne želi poznavati ili ne poznaje osnove političkog sustava koji je naumio učiniti još nestabilnijim nego je danas. Očito mu se učinilo da se glasovi mogu lako privući igranjem na kartu niskog i opasnog populizma: on i narod će sami, bez političkih elita, riješiti probleme, ustav je tome glavna prepreka. Na što vas to podsjeća?

Ako ga usporedimo s pustolovom Kolakušićem, koji je već prije objavio glavne crte svog programa, a po kojemu preuzimanje uloge predsjednika vidi kao put do predsjednika vlade, pa će onda s te pozicije preuzeti poluge zakonodavne vlasti, čini se da je europarlamentarac čak i realniji i ima racionalniju viziju puta prema onome što želi napraviti. Dok je kod njega riječ o relativiziranju i rušenju načela trodiobe vlasti, Miroslav Škoro je odlučio zaobići svaku parlamentarnu proceduru i preko instituta referenduma krenuti sa svojim narodom u totalni rat s vladom i parlamentom. Škoru očito nije briga što je uloga predsjednika republike, koji ima najsnažniji politički legitimitet u državi,  zamišljena da bude faktor stabilnosti. 

Referendum je trojanski konj parlamentarne demokracije. Do prije petnaestak godina on je poput aveti bio tu negdje sa strane, nije se smatrao previše poželjnim i ozbiljnim alatom za rješavanje političkih problema. Međutim, probojem populizma, koji parlamentarnu demokraciju smatra smetnjom koju treba zaobići, počeo se iskorištavati za legitimiranje osobnih i uskih stranačkih interesa onkraj parlamenata, čime je otvorena  Pandorina kutija u koju bi sad rado posegnuo svaki politički amater voljan moći.

Pribjegavanje referendumu nakon Brexita (ne zbog same odluke) jednostavno bi trebalo prestati. U referendumu nema nikakvih brana od iracionalnih proboja pred vještim manipulatorima i zbog kaosa, koji donosi kad se koristi kao dnevnopolitička alatka političke borbe, vjerojatno nas ponovno čeka ozbiljno teorijsko i političko propitkivanje njegove uloge. Ne treba podsjećati kakvo su stajalište o direktnoj demokraciji imali utemeljitelji zapadnog parlamentarnog političkog sustava. Mnogo se tinte potrošilo da bi se našao kompromis između narodne volje i razuma. O nestabilnost koja čuči u direktnoj demokraciji, za što su grčki polisi bili izvrstan laboratorij, lord Acton, kojega Škoro očito ne poznaje, ovako piše: “Grčka je demokracija propala u onom trenutku kad je demos shvatio da može pogaziti svako ograničenje.” Upravo to traži Škoro – rušenje svih ograda svom narodu.

Osim što se Škoro svojim program svrstao u tabor iliberalnih demokrata, ekonomski se pozicionirao među antitržišne ekonomske nacionaliste. Jer kad čujete da je budući predsjednik, koji sebe naziva odgovornim poduzetnikom, uložio novac u IT biznis samo zato što je riječ o hrvatskoj pameti i hrvatskom projektu, mora vam se upaliti svaki ekonomski alarm, jer to bi za jedno racionalno, razumno i odgovorno ulaganje trebao biti zadnji kriterij. Dakle, niti oko ekonomskih reformi ne treba ga više slušati.

Izborni sustav, šepava demokracija, vladavina prava, tržišna ekonomija, sve je to u Hrvatskoj ozbiljno ugroženo, ali je i takvo nikakvo puno bolje od onoga što bi nadošlo sa Škorom na mjestu predsjednika država.

Očekujem da će ga mediji sasjeći i da će Škoro, zajedno sa svojim narodom, brzo shvatiti kako je s objavom programa eliminirao mogućnost da sjedne u stolicu koju je iz nekog nejasnog razloga toliko poželio. Neka nas dragi Bog više oslobodi kandidata kao što su Miroslav Škoro i Mislav Kolakušić.

Kako to da Disney World zna uništiti komarce, a Osijek ne zna?

Američki Walt Disney World Resort ogroman je kompleks koji obuhvaća područje od šezdeset kvadratnih kilometara i ima 75 000 tisuća zaposlenih. (Osijek zbog iseljavanja danas i nema više stanovnika od te brojke). Godišnje ga posjeti oko dvadeset milijuna gostiju. Nalazi se na Floridi, koja je sva močvarna, puna voda stajačica i zato je opasnost od najezde komaraca izuzetno visoka. No, posjetitelji Disney Worlda uživaju u njemu bez bolnih uboda, bez neugodnih uspomena i ne šire možda i najrazorniju vrstu negativne reklame, onu od usta do usta, da se zbog najezde komaraca ne isplati posjetiti to izuzetno mjesto.

Za sličan problem u Hrvatskoj zanimljivo je da Disney World ne primjenjuje neku posebnu metodu ili da ima tajnu koja se skriva od ostatka svijeta i koja se ne bi mogla lako primijeniti u Osijeku i Baranji. Ne. Sve metode su poznate, od praćenja populacije komaraca, zaprašivanja žarišta, njegovanja staništa životinja koje su komarcima prirodni neprijatelji, postavljanja zamki itd. Međutim, to se radi sustavno, odgovorno i precizno. Neprestano, svakodnevno, dvadeset i četiri sata dnevno prikupljaju se podaci o tome što se događa na terenu i na svaku promjenu u populaciji komaraca djeluje se odmah, bez odlaganja.

Također se razmišlja o virusima, jer glas da se iz Disneyja počela širiti zaraza bio bi koban. Na običnim domaćim kokošima, koje razvijaju antitijela i nisu zarazne, prati se Virus Zapadnog Nila. U slučaju da se pojave zaraženi komarci, ekspresno se djeluje na eliminaciji moguće epidemije. To je odgovorno ponašanje.

Osijek je primjer neodgovornog ponašanja. U kasno proljeće i ljeto baca se novac, a zbog nekvalitetno obavljenog posla, problem se sljedeće godine vraća u još intenzivnijem, težem i opasnijem obliku. Znamo da država nikada ne može biti učinkovita kao privatni sektor, no bilo bi korektno vidjeti volju, želju i napor, barem malo pameti i zainteresiranosti. Ali ništa. Sve se poslovično događa kampanjski i djeluje se u prostoru s ljudima, po ulicama, što je u Disney Worldu nezamislivo i tamo posjetitelji nemaju pojma da se uopće nešto događa dok se zaprašuje po rubovima i određenim točkama.

Valjda više nikome ne treba objašnjavati kako je privatna inicijativa neusporedivo racionalnija i zainteresiranija za ljude i njihov dobar osjećaj, da će učiniti nemjerljivo više od svake vlasti kako bi  dobili vrhunsku uslugu i robu, jer oni jednostavno moraju dobrovoljno posegnuti u svoje novčanike.

Osijek, naravno, nije privatna kompanija i zato mora imati razrađenu javnu politiku koja ima glavu i rep i prilagođava se iz godine u godine promjenama na terenu. Promašit će cijelu metu onaj tko bude rekao da u Osijeku zaprašivanje vrši privatna kompanija. Ona radi što se od nje naručuje: za netransparentnu količinu poreznog novca dimi po gradu da se vidi kako politika nešto radi. U crony sustavu punom korupcije ovakvi transferi u privatni sektor su gori nego da Osijek pri komunalnom poduzeću osnuje neki ured s opremom za taj posao.

Ne zaboravimo da država i lokalna uprava posežu duboko u džepove Osječana, da ih oporezuje nemoralno visokom stopom prireza. Budući da rješenje za komarce postoji, ovakav masakr nad stanovnicima urbanog područja stvarno bi se mogao nazvati kriminalom koji dolazi iz političke sfere. Za obične pučane postoji kazneno djelo nečinjenja i propusta. Za ljude u lokalnoj upravi, znamo, to ne vrijedi. Ako im se ne da, onda i neće rješavati najosnovnije probleme građana. Ili kako to vole uvredljivo i paternalistički reći, neće brinuti o građanima.

Evo i nekog šepavog zaključka: da Walt Disney World Resortom na Floridi upravlja politička garnitura iz Osijeka, sve bi propalo. Zbog njih i Osijek propada. Nemojte više glasati za te ljude. Uništavaju vas.