Kad je radnik najzaštićeniji

Office Poster - Your Boss is Listening (female)

Podsjetila me agonija Studentskog centra na dane dok sam studirao i odlazio na klopu u menzu. Dok bismo ujutro stajali u redu, među nas probili bi se neki likovi, za bakšiš kupili sve jogurte i sokove, natovarili na pomagače i odmaglili. I kaj sad? Nema jogurta i sokova. Imate u dućanu. Samo su tamo bili jednom skuplji.

Država je sokove u menzi subvencionirala javnim novcem i stvorila povećanu potražnju. A kako je ponuda bila mala, radnici su za proviziju imali priliku odlučiti kome će prodavati. Oni su se odlučili za nekog drugog, a ne za studente. Radnici su bili zaštićeni ugovorima i paragrafima i nemoguće ih je bilo otpustiti ili im smanjiti plaće zbog ovakvih nedjela. A i tko bi to učinio? Nakon tisuću prigovora bili bi pozvani pred disciplinsku komisiju, izdavanje robe preuzeo bi drugi radnik i opet sve po starom. Tako to izgleda kad se spoji čarobni trio: radnici zaštićeni kolektivnim ugovorima, javni novac i neznani gazda. Sveučilište, koje upravlja menzom, u trajnoj je borbi za svoju autonomiju od politike, pa onda i javnosti, što na koncu znači odsutnost kontrole trošenja novca.

Sad kad je nakon tisuće sličnih te većih i manjih nedjela radnika, običnih ili na funkciji, nije važno, sve otišlo k vragu, sad se traži zaštita radnika, studenti puni revolucionarnog duha sline nad njihovom sudbinom, ustaje Hrvatska da obrani radnika, kulturu i sveučilište od neoliberalizma.

Priziva se ponovno najgori scenarij – sanacija javnim novcem i dodatna zaštita radničkih prava. Slijedit će nekoliko godina zatišja, pa sve ispočetka, još javnog novca, i na kraju će se radnici sami izbaciti na ulicu i neće se imati više gdje zaposliti.

Sva ta halabuka potakne čovjeka na pitanje kad je to radnik u najboljoj poziciji i kad je najbolje zaštićen? Kaže na jednom mjestu F. Hayek da je radnik to zaštićeniji i slobodniji što na tržištu ima više poslodavaca. Ovdje je Hayek osnovni ekonomski zakon samo zalijepio na tržište rada. Potražnja za radnicima čini ih vrjednijima, njihove pregovaračke pozicije osnažuju, mogu tražiti bolju plaću, više godišnjeg, manje radno vrijeme, hladnjak u uredu, klimu, tuš… Radnicima koje tržište treba i koji imaju vještine za njega, ni danas nikakva državna zaštita nije potrebna.

Teško je objašnjavati ovakvu poziciju. Kod nas vlada konsenzus da u Hrvatskoj tržišni zakoni ne mogu dobro funkcionirati. I zato nam još uvijek u podrumu čami istina da je to besmislica jednako kao i reći da kod nas ne može dobro funkcionirati zakon gravitacije.

Oglasi

Jedna misao o “Kad je radnik najzaštićeniji”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s