Imovinske kartice – simulacija ograničavanja političke moći

dvorksa luda

Političari su nam krivičnim zakonom ograničili slobodu govora s namjerom da mediji ne pišu o njihovim pljačkama kako bi im ugled i dostojanstvo ostali neokrnjeni. Za kompenzaciju nam pod nos guraju samokontrolu, u što spadaju i imovinske kartice. Bilo bi zanimljivo čuti što bi npr. J. Madison rekao našim očevima utemeljiteljima i njihovim nasljednicima na blijedoj ideji samokontrole vlasti gdje se nemoć suprotstavlja svemoći. Vjerojatno bi se križao do u besvijest.

Jer cijelom je ovom našem divovskom, proždrljivom političkom sustavu, nakon što je bezbrižno prekoračio svako ograničenje moći koje bi pristojna država trebala imati (sloboda govora, slobodni mediji bez javne televizije, sustav kočnica i ravnoteža, supsidijarnost, decentralizacija, federalizam, dvodomni parlament, veto i sl.), ostalo simuliranje ograničavanja moći nižim zakonskim rješenjima kojima ona tobože kontrolira samu sebe: uredi za sukob interesa, antikorupcijski odjeli, imovinske kartice, povjerenstava za ovu ili onu pljačku, PNUSKOK, USKOK itd. Sistem je to u kojem vlast sebi postavlja kontrolne točke koje sama kontrolira postavljajući kontrolore i određujući pravila. Znamo kako to izgleda kad netko sam sebe kontrolira da ne bi previše pio, trošio ili krao. Kao u mnogim i u ovom slučaju imamo skupu predstavu na račun građana, a korist je nikakva, čak manja od one opskurne agencije za kontrolu agencija.

Simulacija samoograničavanja je neosocijalistička izmišljotina. Nema tu nikakvog zbiljskog ograničavanja vlasti, tek slobodniji put za činjenje veće štete. Izgleda to poput zlostavljača koji je namlatio i ponizio svoju žrtvu, pa se kao sažalio nad njom i dao joj da minutu-dvije gleda televiziju. Ali onda je i to ugasio jer mu se nije svidjelo što je na programu. Žrtva je u svakom slučaju nemoćna.

Vlast koja je svugdje, koja sa svime upravlja, koja preraspodjeljuje toliko veliki dio BDP-a, koja upravlja s 1400 poduzeća, koja daje toliko subvencija i poticaja, ubire toliko poreza, ima na grbači toliko zaposlenih i ovisnih, gradi infrastrukturu vrijednu puste milijarde i milijarde kuna, raspisuje toliko vrijedne javne natječaje, kreditira preko svojih banaka, takva vlast uvijek je korumpirana, korumpirana je do svoje srži i ništa je ne može popraviti osim oduzimanja tolikih moći i ograničavanja onih što ostanu.

Ostaje tek jedna poruka – zaboravite imovinske kartice, jer to je muljaža, zamagljivanje, to su papirnate  dvorske lude. Kraljevi su oko sebe imali dvorske lude koje su sami odabirali da ih ograniče i podsjete da se malo obuzdaju. Imovinske kartice imaju čak manju vrijednost od toga. One svjedoče da nemamo nikakve veze s liberalnom demokracijom, slobodarskom političkom zajednicom, otvorenim društvom, normalnim vladanjem i da je prostor političkog uzurpiran do krajnjih granica.

Malena, neinvazivna vlast koja ne ulazi u sve pore države, koja se ne bavi svakim djelićem života zajednice, ne određuje tko će što i gdje raditi, gdje je rasprostrta pred javnošću poput stolnjaka i ograničena gore spomenutim institutima, tu ne treba nikakvih samokontrolirajućih imovinskih kartica. One su smo dokaz da je sustav otvoren za grabež.

Jedna misao o “Imovinske kartice – simulacija ograničavanja političke moći

  1. Pingback: Kako spriječiti vlast da nam radi štetu « neosocijalizam

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s